Konferencija ETUC-a o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju
13.02.2021. u 12:30 Novosti
Dana 5.2.2021. Matica hrvatskih sindikata je sudjelovala na online konferenciji u organizaciji ETUC-a na kojoj su sudjelovale reprezentativne sindikalne središnjice iz zemalja u okruženju, kao i gosti iz Belgije. Konferencija je organizirana povodom prijedloga donošenja EU direktive od strane Europske komisije kojom se želi stvoriti okvir kojim bi se dovelo do pravednijih uvjeta rada ostvarivanjem adekvatne minimalne plaće. To je poslužilo kako bi se analizirao značaj same direktivne, sve njene pozitivne strane, kao i mnoge manjkavosti te nedovršenost same direktivne.
Pohvaljena je namjera Europske komisije da se napokon zauzme stav kojim se minimalne nadnice više ne smatraju preprekom ekonomskom rastu, nego njegovim katalizatorom. U skladu s tim je podržan napor povjerenika Nicolasa Schmita koji je jedan od glavnih inicijatora dane direktive. Namjera direktive je stvoriti okvir unutar kojeg bi došlo do mogućnosti ostvarivanja adekvatne minimalne nadnice. To se odnosi na kreiranje minimalnih standarda kojim bi se dani cilj mogao ostvariti, no to ne uključuje obvezu donošenja zakona kojim bi države članice zakonski uvele minimalnu plaću. Nadalje, komisija primjećuje kako u ostvarivanju adekvatne minimalne nadnice najviše pomaže mehanizam kolektivnog pregovaranja pa se u skladu s tim u direktivi potiče zemlje članice da poduzmu mjere kojim bi promovirale kolektivno pregovaranje. Točnije, da one zemlje članice u kojima je manje od 70% radnika obuhvaćeno kolektivnim pregovaranjem izrade nacionalne akcijske planove za poticanje kolektivnog pregovaranja. Kao zadnja važna stavka direktive je zahtjev da poduzeća koja sudjeluju u javnoj nabavi poštuju plaće definirane kolektivnim ugovorima. Na taj način, smatraju u komisiji, bi najviše pomogli radnicima koji su najviše pogođeni u ovom razdoblju pandemije, a koji primaju minimalnu nadnicu.
No unatoč dobrim namjerama i pohvalnoj promjeni gledišta na pitanje minimalne nadnice, sudionici konferencije smatraju kako je dana direktiva i dalje uvelike manjkava. Prva se zamjerka odnosi na činjenicu da je zamisao komisije samo stvoriti okvir, a ne i obvezu uvođenja zakonski uređene minimalne nadnice. Kao druga zamjerka je navedeno da se direktivnom nije jasno odredilo da u kolektivnom pregovaranju mogu sudjelovati isključivo sindikati, a ne i radnička vijeća. Na taj način bi se osigurala stabilnost kolektivnog pregovaranja. Osim toga, kako bi se lakše postigli željeni ciljevi potrebno je jasno definirati tzv. prag dostojanstva, odnosno treba uvesti prag da minimalna plaća treba iznositi 60% bruto medijana (srednje plaće) u zemlji i 50% bruto prosječne plaće u zemlji. Što se tiče javne nabave, smatra se kako se direktivnom poduzeća trebaju obvezati da ukoliko žele sudjelovati u javnoj nabavi onda ona moraju biti potpisnici kolektivnog ugovora. Tako bi se stvorio značajni poticaj u ostvarivanju željenog cilja povećanja pokrivenosti kolektivnim ugovorima. No osim navedenih dopuna, sve je to potrebno nadgledati kako bi do implementacije zaista i došlo pa je potrebno uvesti jasno definiran mehanizam monitoringa kojim bi se osiguralo da se poštuju ciljevi direktive, kao i pravo na kolektivno pregovaranje.
Kako bi se naglasila potreba da se po tom pitanju moraju učini veliki koraci, na konferenciji su sudjelovale zemlje iz jugoistočne Europe koje su na razini Europske unije možda i najviše zainteresirane za takvu direktivu pošto su zbog lošeg stanja u domaćim gospodarstvima jako pogođene problemom velikog iseljavanja. U tu su svrhu sudionici iz Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Rumunjske, Slovenije, Sjeverne Makedonije te Srbije predstavili stanje u svojim pojedinačnim zemljama. Osim njih, na konferenciji je sudjelovala i predstavnica iz Belgije kako bi zemlje okruženja upoznala sa stanjem u Belgiji, koja je primjer dobro uređenog sustava. Iz danih prezentacija može se zaključiti kako je stanje najlošije u Rumunjskoj gdje se zbog želje za decentralizacijom kolektivnog pregovaranja zakonom zabranilo sektorsko kolektivno pregovaranje što je naravno tu zemlju značajno udaljilo od cilja kojeg ova direktiva želi postići. Ostale zemlje su više-manje u sličnim problemima, kako po pitanju opadanja članstva, tako i po pitanju sve manje pokrivenosti kolektivnim ugovorima. Isto tako, nijedna članica, osim Bugarske nije ostvarila cilj tzv. prag dostojanstva, što samo potvrđuje potrebu za takvim pragom. No treba napomenuti da se u slučaju Bugarske ne radi o pokazatelju uspješnog postizanja cilja, nego se radi o činjenici da su u toj zemlji razine plaća općenito niske. Sve ovo je potvrđeno i usporedbom s drugim članicama Europske unije, gdje se na osnovu danih grafova koji su prikazani na konferenciji jasno vidi da zemlje jugoistočne Europe značajno zaostaju za ostalim članicama Europske unije.
Slika 1. Zakonom propisana minimalna plaća (po satu, u eurima, svibanj 2020.)
Izvor: Dr. Torsten Muller, ETUI – Video konferencija CITUB/ACV/EKS 5.2.2021.
No u cijeloj priči ipak postoji jedna iznimka, a to je primjer Slovenije. U Sloveniji se 2019., nakon velikih pritisaka od strane sindikata, donio Zakon o minimalnoj plaći kojim se uredilo da minimalna plaća mora biti 20% veća od troškova života. S tim da se radi o plaći za puno radno vrijeme i gdje se u izračunu minimalne plaće ne uključuju nikakvi dodaci. Na taj način Slovenija iskače u odnosu na druge zemlje okruženja jer je prva zemlja koja je ne samo zakonski uredila pitanje minimalne nadnice, nego je uspostavila jasan i željen sustav izračuna minimalne nadnice koji se utvrđuje na osnovu jasnih kriterija. Točnije, ušla je u sastav onih zemalja koje imaju sustav minimalne nadnice putem automatske indeksacije, kao što ima i Belgija. Tako se smanjuje mogućnost bilo čijih arbitrarnih intervencija u razinu minimalne nadnice, čime se osigurava stabilnost sustava i željeno ostvarenje ciljeva socijalne pravednosti.
Slika 2. Postotak radne snage pokrivene kolektivnim ugovorima u EU27+UK (2016-2018)
Izvor: Dr. Torsten Muller, ETUI – Video konferencija CITUB/ACV/EKS 5.2.2021.
Što se tiče Hrvatske, tu se posebno može naglasiti da je stanje u odnosu na druge zemlje jugoistočne Europe ponešto bolje, no nikako zadovoljavajuće posebno ako se uzme u primjer stanje u Sloveniji, kao i u ostatku „uređenog“ dijela Europe. Posebno se može navesti primjer Belgije, koji je prezentiran na konferenciji, gdje se zbog tzv. Ghentovog sustava ta zemlja redovito nalazi u vrhu svih važnih pokazatelja kojim se prikazuje ostvarivanje ciljeva socijalne pravednosti. Radi toga Matica hrvatskih sindikata podržava napore da se dana direktiva dodatno uredi kako bi se napokon krenulo u smjeru nužnih promjena koje će najviše pomoći mladima i onim radnicima koji primaju minimalnu plaću i koji su najviše pogođeni u ovom razdoblju pandemije.
Tagovi | ETUC | kolektivno pregovaranje | minimalna plaća
