Državni službenik: Žao mi je da ministar rada ne zna koliko su male plaće u državnoj službi i da s indignacijom govori o regresu.
19.05.2020. u 14:32 Novosti
Neki mediji kroz javnost provlače tezu o lagodnom životu javnih i državnih službenika; sigurnom poslu na kojem ne rade gotovo ništa, a za to dobivaju visoke plaće, bez briga i muke. Govore kako službenici nisu osjetili krizu jer im nisu prijetili otkazi, izostavljajući pritom kako se prava zdravstvena kriza filtrirala upravo kroz njihove ruke te da su svoj obol dali radeći pojačano u novonastalim okolnostima korona krize pri riziku za vlastito zdravlje.
A kakve su zapravo službeničke plaće? Koliko je s njima ostvariv „lagodan život“ i kako se osjećaju kad i ministar rada govori protiv njihovih skromnih primanja, najbolje oslikava pismo državnog službenika Tea Klime upućeno ministru Josipu Aladroviću i koje vam prenosimo:
Poštovano Ministarstvo rada i poštovani ministre rada Aladroviću,
državni sam službenik, upisničar, zaposlen u pravosuđu. Imam 21 g. radnog staža. DVADESET GODINA mi je placa bila ispod 4.000 kn neto. DVADESET GODINA sam primao 3.500 – 3.900 kn. Tek je s nedavnim poreznim reformama unazad godinu dana moja plaća otišla preko 4.000 kn. S obzirom na to da ste već najavili ukidanje dodatka na staž ubrzo bi mi plaća opet mogla pasti ispod 4.000 kn.
Uz toliku nezaposlenost u državi sretan sam sto uopće radim, a uz činjenicu da mnogi poslodavci u privatnom sektoru ne isplaćuju ili zakidaju radnike za plaću – sretan sam sto uopće u državnoj službi primam plaću pa i toliku.
No znate li Vi kako je živjeti s tolikom plaćom? S manje od 4.000 kn mjesečno? Ne može se živjeti. Jedino se može preživljavati. Nemam motorno vozilo, nemam nekretninu, nemam novaca na računu – živi se od plaće do plaće. Na moru nisam bio 5 godina niti sam igdje putovao, a prije toga sam si uspio priuštiti more ili put isključivo zahvaljujući regresu i božićnici. Ali zadnjih 5 godina, s obzirom na rast troškova života, regres i božićnicu trošim na tekuće potrebe – hranu i režije. S vremena na vrijeme si kupim nešto skromno. Nikakvi luksuzi. Ne izlazim u kafiće.
Moram reagirati na Vašu izjavu u medijima kad ste sa osjetnom indignacijom u glasu rekli “Ja nikada nisam primio regres”. Istom prilikom ste naglasili svoje obrazovanje “Ja sam završio ekonomiju u Londonu”. Drago mi je da ste završili ekonomiju u Londonu i čestitam vam na tome, ali kad to koristite kao argument znači da ne raspolažete pravim argumentima pa se morate pozivati na svoje obrazovanje.
Ono što me daleko vise razočaralo, jer od ministra rada očekujem nepristranost, jest da govorite jezikom poslodavaca. To je upravo ta Vaša izjava “Ja nikada nisam primio regres”.
Vi nikada niste primili regres? A koliko ste drugih dodataka primili Vi i Vaši kolege političari i menadžeri u javnim poduzećima? Naknade za članstva u nadzornim i upravnim odborima, dodaci za odvojeni život, dividende, itd. Pa evo čak neki političari dobivaju i stipendije za školovanje.
Žao mi je da ministar rada ne zna koliko su male plaće u državnoj službi i da s gnušanjem govori o regresu. Ono sto nama državnim službenicima znače materijalna prava – isto tako vama znače svi dodaci koje primate po raznim osnovama.
Nemojte s indignacijom govoriti o državnim i javnim službama jer time pokazujete da su Vam jedino bitni interesi poslodavaca. Kao ministar rada Vi ste dužni poštivati obje strane podjednako, a svaka će se strana boriti za sebe. Vi morate biti balans.
Hajmo izračunati koliko nam materijalna prava dignu prosjek plaće. Božićnica je 1.250 kn i regres isto toliko. Ukupno 2.500 kn podijeljeno na 12 mjeseci jest otprilike 200 kn, što ispada da mi je prosječna mjesečna plaća unazad godinu dana 4.700 kn, a ne 4.500 kn. Ako gledamo 20 g. prije toga, mjesečna plaća mi je bila 3.700 – 4.100, a ne 3.500 – 3.900 kn. I Vi s prezirom govorite o takvim iznosima? Zar Vi kao ministar rada smatrate da je to privilegirani iznos?
Shvaćam da u vremenima krize treba smanjivati rashode, ali molim vas nemojte o sirotinji govoriti s ogorčenjem. I mi državni službenici smo Hrvati, radimo i – sirotinja smo. Nije me sram to priznati jer ne odlučujem ja o tome, nego Vi tj. Vlada RH.
Želim svako dobro Vladi RH i Vama kao ministru rada!
Doduše, žao mi je što Vas na ekonomiji u Londonu nisu naučili elementarnoj pristojnosti i poštivanju obje strane jer inače ne biste o nama državnim službenicima i našim skromnim materijalnim pravima govorili kao o privilegijama.
Državni i javni službenici su servis građana i poduzetnika. Tih istih građana i poduzetnika od kojih nas neki redovno vrijeđaju, omalovažavaju i ponižavaju. Sada vidim da ste i Vi stali na stranu takvih. Smatrate da je 1.250 kn regresa mnogo novaca? Znate što mi je jednom prilikom kazao jedan odvjetnik na temu spomenutog iznosa? Rekao mi je ovako: “Ja pojedem, popijem i pošmrčem 5 puta toliko u samo jednoj večeri”. Dakle, to je prava istina. Poslodavci, odvjetnici, bankari, političari i svi koji s gnjevom govorite o naših 1.250 kn – privatno potrošite 5 puta, 50 puta, 500 puta u jednoj večeri da “pojedete, popijete i pošmrčete”.
Nama ste škrti dati milostinju, dok istovremeno iz državnog proračuna odlaze milijarde kuna na račune privatnih mešetara kroz razne subvencije, poticaje i malverzacije od kojih na kraju državni proračun povratno nema nikakve koristi.
Novaca ima! – to je jasno svakome. Ali taj novac odlazi prevarantima i lihvarima dok uštede UVIJEK I JEDINO radite na plaćama i materijalnim pravima državnih i javnih službenika.
Gospodine ministre rada, mi državni službenici smo ljudska bića, naše su plaće male, a materijalna prava skromna. Zato Vas molim da ne stajete na stranu onih koji u jednoj prilici kažu “1.250 kn je mnogo”, a u drugoj prilici “mi popijemo, pojedemo i pošmrčemo 5 puta toliko u samo jednoj večeri”. Zato Vas molim da ne sudjelujete u linču na državne i javne službenike.
Nađite i otkrijte neradnike – i kaznite ih otkazom ili manjom plaćom.
Nama koji radimo i trudimo se osigurajte dostojna primanja.
Nakon 30 g. slobodne Hrvatske premijer Plenković je rekao: “Pozvat ćemo strane stručnjake da utvrde koeficijente u državnim službama”. Sve dosadašnje Vlade RH, uključujući i ovu sada, nisu bile u stanju, sa svim Ministarstvima i Agencijama i svom silom zaposlenih u njima, već 30 godina, jednom za svagda utvrditi koeficijente u državnim i javnim službama i napraviti pravedan sustav u kojem će svi dobiti plaću koju zaslužuju i gdje će za isti rad biti jednako plaćeni. To danas uopće nije slučaj.
Kontrolor tramvajskih karata, znači radnik koji radi s tramvajskim kartama, ima plaću cca 8.000 kn. Sudski službenik, znači radnik koji radi s osjetljivim sudskim predmetima, što svaki sudski predmet jest, ima plaću cca 4.000 kn.
Vozač saniteta ima plaću 5.500 kn, vozač Hitne ima plaću 7.000 kn, a vozač tramvaja i busa 10.000-12.000. Sudski savjetnik ima plaću 6.000 kn, policajac 5.000 kn.
Tko je kriv za takav kaos? Sabor RH odnosno država.
Uzmite sve plaće u državi i sve dodatke. Napravimo tablicu primanja. Vidjet ćemo da su zaposleni u državnim i javnim službama znatno slabije plaćeni od onih u Agencijama ili na HRT-u, a pogotovo od onih u lokalnoj samoupravi.
Ne trebaju vam strani stručnjaci i ne trebaju vam strani prestižni fakulteti ekonomije. Pravedan sustav plaća mogu napraviti i ja kao laik – samo trebam imati točne podatke na raspolaganju, a kamoli sva ta sila zaposlenih u Ministarstvima i Agencijama.
Znate što Vam jedino treba? Mrvica dobre volje i zdravog razuma.
S poštovanjem,
Teo Klima
državni službenik, 42 g. života, 21 g. radnog staža u pravosuđu
Tagovi | ministar rada | plaće državnih službenika | poslodavci | regres
