Bez ulaganja u obrazovanje i znanost nema napretka

26.10.2015. u 17:32 Novosti

U organizaciji Matice hrvatskih sindikata 26. listopada 2015. održan je okrugli stol na temu obrazovanja i znanosti, na kojem su predstavnici političkih stranaka i predizbornih koalicija imali priliku predstaviti svoje programe.

Rasprava je bila strukturirana oko pet ključnih područja: 1. kvaliteta obrazovanja, 2. kurikularna reforma, 3. materijalni uvjeti, 4. privatizacija, vaučerizacija i jednaka dostupnost te 5. znanost i visoko obrazovanje.

Predsjednik Matice Vilim Ribić dao je uvodnu riječ koju možete pročitati u cjelosti:

Politički uvod – krenimo od štrajka

  • Zašto prosvjeta najčešće štrajka u zemlji? Punih četvrt stoljeća uvijek isto.
    • Je li tome uzrok jedna neodgovorna populacija – prosvjetarska, kao grupacija uhljeba koji malo rade, kako nas bombardira neoliberalna i prokapitalska propaganda.
    • Leži li uzrok u prebuntovnim sindikatima u najobrazovanijoj populaciji s najmanjim plaćama u zemlji? Možda je problem u tome što prosvjetari svih 25 godina biraju loše sindikalne lidere? Kako to da im se ne potrefi izabrati one prave, koji će mirno odšutjeti rast plaća u jednom sektoru i ne poduzimati ništa?
    • Štrajkaju li prosvjetari uvijek samo zbog plaća?
    • Ne štrajkaju li možda i zato što sami plaćaju svoja stručna usavršavanja, što u školama nema elementarnih radnih potrepština, što djeca nemaju ni sapuna niti toalet papira, što nema učinkovitih mjera protiv nasilja nad nastavnicima, što u znanosti nemaju sredstava za projekte, za časopise, što im se priječi zapošljavanje i napredovanje, što iste plaće imaju oni najbolji i oni najlošiji itd. itd?
    • Sindikati smiju štrajkati samo za plaće, ali ne i za loš tretman obrazovanja i znanosti, međutim, strijela svakog štrajka odapinje se s luka mizerije u kojoj prosvjetni radnici rade i žive.
  • ODGOVOR: 25 godina nezadovoljstva odnosom svake politike do sada. Zajednički nazivnici svih politika do sada su:
    • nebriga za sustav pri čemu su plaće i financiranje tek jedna od komponenti,
    • postupci politike sasvim suprotni riječima i parolama,
    • politici su prioriteti svi drugi: jednom umirovljenici, drugi put branitelji, treći put seljaci, četvrti put brodogradnja itd. itd.
  • To je najdublji razlog uzrok zašto prosvjetari najviše štrajkaju.
      • U takvom trajnom stanju opet jedni izbori i opet se nadamo dobiti neke naznake o tome što će biti s obrazovanjem i znanošću u iduće četiri godine, naznake koje bi trebalo izvući iz magle i memle nejasnih stajališta, neiskrenih obećanja, neutemeljenih a dobrih namjera raznih političkih opcija.
  • Zato smo danas ovdje!! Pokušajmo.

Pitanje reforme obrazovanja i znanosti?

Što su uopće reforme, a napose u obrazovanju, što je sudbina dosadašnjih pokušaja, jesu li sindikati kočničari reformi?

    • Vulgarno-neoliberalna misao svaku reformu tretira kao smanjenje troškova u sustavu javne potrošnje. To se ne smiju zvati reforme već mjere rezanja.
    • U obrazovanju reforma teško može dati uštede, ona može povećati kvalitetu, koja se ne može mjeriti samo kvantitativnim mjerilima, a troškovnima nikako.
    • Istinska reforma u obrazovanju košta, kaže Sahlberg, najmanje 1% BDP-a.
    • Do sada je bilo nekoliko relevantnih reformskih napora: promjena obrazovnih programa, državna matura, neuspio pokušaj reformiranja visokog školstva itd. Neke su reforme zaboravljene (HNOS). Pitanje je koštanja takvih neuspjelih reformi.
    • Sindikati su u svim reformskim pokušajima sudjelovali aktivno i kreativno. Primjer Zakona o odgoju i obrazovanju i stupnjevi napredovanja. Primjer rada Sindikata znanosti na reformi visokog obrazovanja koju je srušila politika u neviđenim neprincipijelnim koalicijama. Protiv te reforme nikad čvršći savez SDP-a i HDZ-a. Na istoj strani u borbi protiv napretka bili su Hebrang i Vesna Pusić, Petar Selem i Gvozden Flego, itd. itd.
  • Ako gledamo mnogobrojne štrajkove kao i sudjelovanje u reformama onda proizlazi da su zapravo sindikati jedina društvena i politička snaga koja stalno brine o obrazovanju, ili za stolom ili u pritisku. To političke stranke svakako nisu. Niti jedna do sada.

Zašto su sindikati obrazovanja podupirali reforme?

  • ODGOVOR: Zato jer su njihovi članovi oni koji u sustavu rade i koji su najsvjesni koliko je sustav manjkav, koliko traži promjene i koliko bi mogao biti bolji. Niz je manjkavosti na koje politika treba dati odgovore.
  • Sindikati ih imaju ali nemaju instrumente.

U raspravi su kao predstavnici svojih političkih opcija sudjelovali Nikola Ružinski i Martin Oršulić (Domoljubna koalicija), ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar (predstavnik koalicije Hrvatska raste), Jelena Pavičić Vukičević (Koalicija rada i solidarnosti), Gordana Rusak (MOST nezavisnih lista), Ivo Josipović (Naprijed Hrvatska), Ivan Buljan i Gordan Cmrečki (ORaH) te Ivica Puljak (stranka Pametno).

Potom su izrečene stavove analizirali stručni komentatori Saša Ceci (Institut Ruđer Bošković), Zoran Kurelić (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu) te savjetnik premijera za znanost Neven Budak (Filozofski fakultet u Zagrebu), a osvrt su dali i sindikalni čelnici Branimir Mihalinec (predsjednik NSZSŠH), Igor Radeka (predsjednik NSZVO) i Sanja Šprem (predsjednica SHU).

Rasprava je bila izuzetno kvalitetna, a bilo je vremena i za niz dostjetki i duhovitih situacija, od kojih bismo posebno istaknuli nadahnutu izjavu ministra Vedrana Mornara na temu integracije Sveučilišta kako će “prije Sava poteći uzvodno, nego što će Pravni fakultet izgubiti svoju pravnu osobnost.”

Više informacija dostupno je u audio zapisu okruglog stola:


Tagovi | izbori | obrazovanje | okrugli stol | političke stranke | znanost