Slobodna Dalmacija – Sanja Šprem: Mi ne dajemo lažna obećanja, mi se itekako znamo boriti za obrazovanje.

20.05.2025. u 15:16 Novosti

Mi ne dajemo lažna obećanja, mi se itekako znamo boriti za obrazovanje, rekla je u razgovoru s novinarkom Slobodne Dalmacije Marijanom Cvrtilom predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja i predsjednica Matice hrvatskih sindikata Sanja Šprem.

U nastavku pročitajte intervju:

• Stojite li i dalje pri stavu da je odluka Vašeg sindikata da se ne uključite u štrajk kolega iz triju obrazovnih sindikata bila ispravna? Izjavili ste kako je to štrajk upitne zakonitosti, da ima nejasne ciljeve.

Odluka da se ne ide u štrajk nije odluka Sanje Šprem, jer o tome ne odlučujem ja, nego Veliko vijeće SHU. Na temelju analize koju smo napravili, zaključili smo kako se ne možemo uključiti u štrajk iz razloga radno-pravne zaštite svog članstva s obzirom da je takav zahtjev za pokretanje štrajka, prema dosadašnjoj sudskoj praksi, nezakonit. Uvoditi u taj rizik svoje članove, a da ste svjesni kako on ne može rezultirati pozitivnim pravnim ishodima, nije u interesu naših članova. Kada idete u takve akcije morate to učiniti s jasnim i konkretnim zahtjevima, a ovdje se dosta lutalo.

• U kojem smislu?

Kao što sam rekla, morate zadovoljiti osnovne kriterije da biste bili što uspješniji, a prvi je preduvjet da budete jasni u tome zašto štrajkate. Mi smo 2015. godine štrajkali za povišicu od 4 %, a u najvećem štrajku u obrazovanju 2019. godine, koji je potrajao 36 radnih dana, za rast koeficijenata zaposlenih u obrazovanju od 6,11 %. Međutim, mi sad ne znamo što su konkretni zahtjevi, štrajka li se za rast osnovice od 10 % ili 1 % + 1 %, za privremeni sektorski dodatak ili rast koeficijenata u obrazovanju. Sindikati koji su pokrenuli štrajk sami su rekli da je jedino rast osnovice legitiman zahtjev za ulazak u štrajk. Međutim, ne postoji posebna osnovica za plaće za zaposlene u obrazovanju, nego je osnovica zajednička svim javnim službama, dakle i školstvu i zdravstvu i sustavu socijalne skrbi i kulturi…

• Da, Vaši sindikalni kolege istaknuli su zahtjeve poput rasta osnovice za plaće od deset posto, korekciju koeficijenata zaposlenih u obrazovanju, a dok se to ne dogodi uvođenje prijelaznog rješenja u obliku tzv. sektorskog dodatka kao supstituta za nekadašnji prosvjetni dodatak. Traže i odgodu modularne nastave u srednjim školama na godinu dana, izuzimanje nastavnika iz ocjenjivanja učinkovitosti rada.

Naravno, to su više puta isticali no, nema posebne osnovice za plaće u obrazovanju niti sindikati obrazovanja mogu sami pregovarati s Vladom o rastu osnovice za čitav javni sektor. Prema Zakonu o reprezentativnosti, čak i da je naš sindikat sudjelovao u štrajku ostalih sindikata u obrazovanju, ne bismo imali osnove za postizanje dogovora o rastu osnovice jer ne zadovoljavamo kumulativno uvjete. O osnovici u javnim službama pregovara pregovarački odbor u kojem su reprezentativni sindikati svih javnih službi. Dakle, samo reprezentativni sindikati koji u svom članstvu imaju više od 50 posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata i predstavljaju najmanje tri od pet različitih područja, mogu sklopiti važeći ugovor s Vladom – što mi nismo.

Također, kao i kod svih ostalih javnih službi, dodaci kao što je u našem resoru nekadašnji prosvjetni dodatak u visini od 13,725 % lanjskom su reformom koeficijenata uključeni u hibridni, a onda i finalni koeficijent, oni nisu nestali. Uz to, mnogi drugi dodaci zadržani su u Granskom kolektivnom ugovoru (GKU), a upravo su u tijeku pregovori za novi GKU. Sektor obrazovanja, za razliku od ostalih javnih službi, zaslugom našeg Sindikata i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, ima potpisan Sporazum s Vladom Republike Hrvatske. On jamči da ako u budućnosti Vlada – a znamo da koeficijente Vlada može samostalno mijenjati Uredbom – odluči smanjivati koeficijente, nama u obrazovanju ista se umanjena vrijednost vraća kroz prosvjetni dodatak. Dakle, već imamo potpisan osigurač koji jamči da plaće u obrazovanju ne mogu padati.

• Je li resor obrazovanja doista najgore prošao u prošlogodišnjoj korekciji koeficijenata kada su u pitanju VSS zanimanja? Vaši kolege grafovima upozoravaju da je, recimo, po povećanju koeficijenata sveučilišni profesor na samome dnu s rastom od 14%, učitelj i asistent na fakultetu imaju rast od 15%, a državni tajnik čak 75%.

Nažalost, još uvijek imamo salvu „rasprava“ o koeficijentima i godinu dana nakon što je ta priča završila. Svakako, uvijek treba bolje i više, nikada borba za prava zaposlenih ne smije prestati. Međutim, sada govorim o situaciji od prije godinu dana kada je Sindikat hrvatskih učitelja došao spreman, s jasnim analizama te kvalitetno i argumentirano predstavio svoje zahtjeve vezane za rast koeficijenata. Za razliku od nas, Sindikat Preporod nije tražio nijedan koeficijent niti za jedno radno mjesto. Sva ova naknadna pamet i alibi – akcije nakon kompletno završene priče teško će proći. Zašto nisu reagirali kada je bilo vrijeme za argumente? Jesmo li najlošije prošli? Ne. Činjenice govore drugačije. Učitelj i nastavnik u osnovnoj i srednjoj školi sada imaju koeficijent za obračun plaća u visini 2,01, a ispod nas je još dvadesetak VŠS i VSS zanimanja u rasponu od 6. do 8. platnog razreda koja imaju niži koeficijent od nas. Najniži koeficijent u 6. platnom razredu za VSS zanimanja je 1,80 koji ima, na primjer, suradnik za europske fondove i međunarodne financijske mehanizme. Niži koeficijent (2,00) od učitelja imaju i kustosi, knjižničari, konzervatori, leksikografski suradnici, redaktori i brojni drugi. Lošom argumentacijom, lažima i manipulacijama ne mogu se postići ciljevi.

• Je li onda redoviti sveučilišni profesor u trajnom izboru s povećanjem koeficijenta od 14 % najmanje ‘profitirao’?

Taj koji je na njihovu grafu najniže pozicioniran, sveučilišni profesor kojega spominjete, s tim ‘mizernim’ povećanjem plaće danas ima 1600 eura veću neto plaću, odnosno dvostruko veću plaću, od učitelja i nastavnika. Redoviti profesori na fakultetu u trajnom izboru danas imaju u prosjeku oko 3200 eura neto plaće, a nastavnik u srednjoj školi oko 1600 eura. Manipulativni prikaz mojih kolega njihov je standard. Oni takvu priču grade godinu dana da bi, osobito Sindikat Preporod, prekrili vlastiti nerad.

Osim toga, u djelovanju ova tri sindikata ne vidim zajedničku platformu. Izgleda da sve ono za što smo se izborili 2019. godine oni žele poništiti. Mi smo se tada izborili da koeficijent učitelja i nastavnika bude izjednačen s onim asistenta na fakultetu, a to je i trenutno slučaj jer i jedni i drugi imaju koeficijent 2,01. Međutim, sada Sindikat znanosti, koji djeluje zajedno s ova dva druga obrazovna sindikata, traži uvođenje novog radnog mjesta na visokim učilištima pod nazivom stariji asistent. Taj bi zaposlenik nakon dvije godine radnog staža dobio deset posto veći koeficijent, a time i veću plaću, od nastavnika i učitelja. Zar se za to bore sindikati osnovnog i srednjeg školstva? Ima li to vama logike?

• Vaši su kolege ljuti na ministra Radovana Fuchsa jer je izjavio da se s početničkom plaćom u obrazovanju od 1400 eura neto „može živjeti“.

Ministar Fuchs često zna davati neprimjerene izjave. Nije relevantno da o plaćama učitelja govori netko tko sjedi u ministarskoj fotelji, to može govoriti onaj tko od te plaće živi. Međutim, postoji nekoliko činjenica o kojima možemo govoriti mi koji smo se borili za plaće naših učitelja i drugih zaposlenika i koji smo postigli određene rezultate. Dok je nekad učiteljska plaća zaostajala za prosječnom plaćom u državi, prošle godine u ožujku, kako pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku, prosječna bruto plaća učitelja i nastavnika u odnosu na državni prosjek bila je veća za 25,5 %. Činjenice se ne bi smjele ignorirati, iako one ne znače da trebamo prestati inzistirati na boljem. Ali, u 11 godina moga mandata na čelu SHU-a plaće u obrazovanju porasle su 100%. Ne zato što nam je Vlada naklonjena, nego je to rezultat socijalnog dijaloga i naših akcija. Međutim, dok laž tri puta obiđe cijeli svijet, istina tek zakorači.

• Jedna od tih istina je i da ste se tijekom štrajka u prosvjeti i osobno našli pod snažnim udarom kolega iz drugih sindikata obrazovanja i to do te mjere da su u vašu obranu stali kolege iz drugih sindikata javnih službi kao i policijski sindikat. Spominjalo se „najljigavije verbalno divljaštvo“ prema vama, „često u okviru seksizma“, „zloća, mržnja, glupost“ koju su sijali prosvjetni radnici iz konkurentskih sindikata. Što su vam sve poručivali?

Njihov napad već je duže vrijeme usmjeren na SHU i mene osobno, njihova je strategija udarati na naš sindikat. Osim što sam predsjednica SHU, ja sam i na čelu središnjice Matice hrvatskih sindikata, koja okuplja više različitih sindikata javnih  i državnih službi, i s te pozicije sam i članica Gospodarsko-socijalnog vijeća. Zbog tih sam funkcija, a osobito zbog ove druge, od njih etiketirana kao „HDZ-ov igrač“, da sam „slizana s Vladom“. Međutim, ono što se događalo tijekom posljednjeg štrajka prelazi sve granice razumnog ponašanja i tužno je da dolazi od ljudi koji rade s djecom u školama. Vrhunac je bio javni poziv za moje silovanje.

• Kako to mislite?!

A kako drukčije objasniti poruke koje su na Facebook stranici Sindikata Preporod bile usmjerene prema meni? Oprostite, ne bih željela ispasti vulgarna, ali kad već pitate, kako biste vi shvatili ovo: „Je*** je, al’ ne vadite“? Ono što je nevjerojatno jest to što ne samo da takav komentar nije naišao na osudu, nego je još i “lajkan” od službene stranice Preporoda. Nazivalo me se „HDZ-ovom k****“, mene koja sam bila jedna od vođa najvećeg štrajka u povijesti školstva 2019. godine u vrijeme tadašnje Plenkovićeve vlade. Ta salva uvreda, pogrdnih imena, događa se sustavno. To je čisti govor mržnje, povreda časti i dostojanstva, a prema tome i utuživo i nećemo šutke prijeći preko toga. Sustavni udari na mene kao ženu, mizogini ispadi, seksizam i to u sektoru u kojemu radi oko 90% žena, to je doista nešto strašno, ali nažalost retorika koja je njima očigledno prihvatljiva.

• Jeste li izgubili članstvo? Je li bilo ispisivanja iz SHU -a jer niste htjeli sudjelovati u štrajku?

Udari iz, kako kažete, suprotnog tabora traju permanentno i to već duže vrijeme. Strategija njihova djelovanja je udar na SHU, a pitanje je radi li se tu o stvarnim sindikalnim interesima ili je u pitanju neka pozadinska priča. A ta se pozadinska priča svodi na slabljenje SHU te se manipulacijama i lažima pokušava pridobiti što više novih članova pa i iz našeg sindikata, ne bi li se postigla brojnost. Morate znati da iza toga stoji, a to će uskoro biti i javno objavljeno, osnivanje nove sindikalne središnjice od strane triju sindikata obrazovanja koji sada vode ovu priču. Taj pokušaj pridobivanja našeg članstva traje duže vrijeme, čak smo prošle godine svjedočili pozivima na društvenim mrežama tipa „ispiši se, ispiši se, ispiši se“. To je rezultiralo odlascima nekih 100, 200, 300 članova. Međutim, SHU broji 23,5 tisuće članova i neprestano nam stižu novi. SHU će uvijek ostati na strani istine, uvijek će borba za prava članova biti na prvom mjestu, a to prepoznaju zaposleni u našim školama.

• Znači, vrlo je izvjesno da se u takvim okolnostima SHU neće tako skoro priključiti aktivnostima ostalih sindikata školstva, primjerice, štrajku kojom ova tri sindikata prijete za kraj školske godine? Koliko bi takva jedna akcija doista mogla ugroziti državnu maturu, upise na fakultete?

To su vrlo ozbiljne i nevjerojatne prijetnje. Udariti na učenike kad su najslabiji, kao što je rekao jedan od sindikalnih čelnika, više je nego jadno. Kao učiteljica, ogorčena sam i pitam se razmišljaju li oni kakve će to dugoročne posljedice imati ne samo na našu profesiju, na odnose između učitelja i nastavnika s učenicima i roditeljima, nego i za buduća sindikalna djelovanja. Kao što sam rekla, ciljevi toga štrajka su promašeni, a ishodi ne mogu biti pravno važeći i mi u tome ne mislimo sudjelovati. Osim toga, te prijetnje štrajkom u vrijeme državne mature treba sagledati i na druge načine. Ugrožavanje državne mature, a time posljedično i upisa na fakultete, nepotrebno je sijanje straha zbog čega sigurno nećete dobiti naklonost ni roditelja ni učenika. Ali, ono što je također važno reći jest da taj štrajk nema izlaznu strategiju. U štrajk je lako ući, ali teško izaći. Oni sada idu na varijantu da Vlada zabrani taj štrajk ne bi li oprali ruke od vlastite neuspješnosti. Njihova je taktika da prebacivanjem krivice na Vladu, a to je bit njihove retorike koja je vrlo agresivna, iz ovoga izađu čistih ruku. Ali, nažalost, prljava obraza.

• Vaša taktika nisu štrajkovi i prosvjedi? Ne možemo poreći da nema nezadovoljstvo u školama, u zbornicama, pa i među vašim članovima.  

Nikada nismo tvrdili kako je stanje u školama idealno. I Vama sam više puta tijekom razgovora naglasila da nikada nećemo odustati od borbe za veća prava zaposlenih u obrazovanju. Plaća uvijek može biti bolja, ali tu su i drugi čimbenici. Ne smijemo zaboraviti na jačanje sigurnosti u školama. Nama se nikad više ne smije ponoviti Prečko. Naš će sindikat i dalje inzistirati na donošenju Nacionalnog plana jačanja sigurnosti u školama i Nacionalnog plana prevencije nasilja. Znamo i koliko su narušeni odnosi na relaciji roditelji, učenici, škola, permanentno ćemo nastaviti raditi i na dignitetu struke. U ovom trenutku pregovaramo o novom Granskom kolektivnom ugovoru u obrazovanju. Šteta je da naši kolege u štrajku već 2,5 mjeseca izbjegavaju te pregovore u kojima se doista mogu rješavati specifična pitanja koja se tiču isključivo zaposlenih u obrazovanju, pa tako, primjerice, i modularne nastave čiju odgodu traže. Međutim, zasad sve to stoji. SHU nije odustao ni od prosvjeda ni štrajkova i budite sigurni da smo na njih spremni već ako predstavnici Vlade budu pokušali uzurpirati prava iz GKU-a ili se ogluše na naše zahtjeve. Mi ne dajemo lažna obećanja, mi se itekako znamo boriti za obrazovanje.

• Je li Vas premijer Plenković, kako kažu konkurentski sindikati, „potkupio“ time što je Vlada nakon dugo godina vlasništvo nad zgradom Učiteljskog doma u Zagrebu te Vile „Ružica“ u Crikvenici prepustila upravo Sindikatu hrvatskih učitelja?

Kolege se doista služe svim mogućim alatima ne bi li bacili ljagu na SHU. Kao što je rekao predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel, koji je i potpisnik tog Sporazuma, imovina je vraćena sindikalnim središnjicama i pojedinim sindikatima sukladno Sporazumu iz 2010. godine. Jedan od tih potpisnika je i Vilim Ribić, tadašnji predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Također, jedan od sindikata koji je tada bio član Matice je Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, kojemu je trenutno na čelu Zrinko Turalija. Taj je sindikat tada glasovao za Sporazum, a sada kao da je nastupila demencija. Ja tada nisam bila predsjednica Sindikata. Od 2010. godine također nitko nije propitivao je li nešto imovina SHU -a, ostalih sindikata i sindikalnih središnjica. Ali, kao i sve laži manipulacije i ovo je izvučeno kao oblik napada na SHU. Jasno ću reći: SHU nije kupljen niti od Vlade niti od bilo koga. Vila „Ružica“ oduvijek je bila imovina SHU-a, a pitanje povrata zgrade Učiteljskog doma u Zagrebu regulirano je zakonom kroz dvije faze. Zaboravlja se da na jedan dio zgrade pravo ima SHU, ali i Hrvatski pedagoško-književni zbor kojemu pripadaju neke prostorije u prizemlju zgrade. Međutim, da bi sve to uistinu postalo vlasništvo, treba proći postupak etažiranja.

• Kao članica Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, ili kolokvijalno Vijeća za korekciju koeficijenata, možete li utjecati na to da se, kako traže Vaši sindikalni kolege, doista korigira rast koeficijenata za plaće u obrazovanju?

U tom Vijeću sjede predstavnici i drugih institucija i sindikalnih središnjica, a zaprimljeno je mnogo zahtjeva. Nisu to samo oni sindikata obrazovanja. Ima i drugih koji su nezadovoljni koeficijentima, dominantno oni iz državnih službi. Međutim, treba pojasniti da nije na Vijeću da ono donosi i ispravlja koeficijente, jer o koeficijentima odlučuje Vlada Uredbom. Mi možemo ukazivati na određene nepravilnosti ako ih je bilo, nelogičnosti te sugerirati Vladi da nešto treba korigirati. To je velika odgovornost. Vijeće ne može raditi po principu uvjetovanja, a to se dogodilo sa zahtjevima sindikata obrazovanja koji smatraju kako ne smije doći do korekcije koeficijenata u ostalim javnim službama, nego samo u obrazovanju.