Negativan utjecaj SOR-a na tržište rada

06.09.2017. u 11:14 U fokusu

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) je mjera aktivne politike zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koja je uvedena krajem 2010. godine. Namijenjena je nezaposlenim osobama do 29 godina života koje imaju manje od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovali. Glavni cilj ove mjere je omogućiti mladim osobama stjecanje radnog iskustva te usvajanje relevantnih znanja potrebnih za kvalitetnu i ravnopravnu participaciju na tržištu rada. No, ipak SOR kao mjera pokazala je niz manjkavosti, provedbenih problema, nedostataka kvalitetnog praćenja ishoda osposobljavanja te dovela do direktnih poremećaja na tržištu rada.

S obzirom na kratak period unutar implementacijske godine mjera nije obuhvatila veći broj korisnika, međutim stvaranjem preduvjeta izmjenama Zakona o državnim službenicima u 2011. godini te usvajanjem Zakona o poticanju zapošljavanja u 2012. godini mjera dobiva institucionalizirani zamah na tržištu rada. U 2011. godini mjera sa početnih 448 korisnika iz 2010. godine bilježi porast na 4.760 novouključenih korisnika u 2011. godini te 5.456 novouključenih korisnika u 2012. godini. Upravo u posljednje spomenutoj godini omogućeno je dulje trajanje stručnog osposobljavanja (do 24 odnosno 36 mjeseci za određene struke) te je i ukinuta dobna granica za sudjelovanje u mjeri. Sukladno navedenim promjenama koje su se godišnje uvodile, postepeno je omogućeno omasovljivanje korisnika u ovoj mjeri, što je najbolje vidljivo u 2013. godini kada je broj novouključenih korisnika u tekućoj godini u odnosu na prethodnu doživio iznenadan skok te je iznosio 14.446 osoba. Upravo od ove godine ova mjera zadržala je konstantu te je do danas u nju uključeno preko 80.000 korisnika, a najviše je zabilježeno u 2015., kada je ta brojka iznosila 18.597 novouključenih, dok je ukupnih korisnika te mjere u istoj godini bio 32.494. Prema posljednjim podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za prošlu 2016. godinu broj ukupnih korisnika bio je još i veći te je iznosio 33.366 osoba.

Međutim, iako velike, ove brojke možda ne bi bile problematične kada bi ova mjera bila uspješna te imala pozitivne učinke na tržište rada i zapošljavanje mladih kao jedne od najugroženijih skupina na tržištu rada. Naprotiv, niz je faktora koji ovu mjeru ne čine ne samo neefikasnom, već i imaju direktno negativan utjecaj na kretanja na tržištu rada.

Prvenstveno, najvažnije je naglasiti kako ova mjera nije radni odnos. Polaznik mjere ima sve odgovornosti i obveze prema poslodavcu, međutim u isto vrijeme nema nikakva prava iz radnog odnosa te se prava propisana kolektivnim ugovorima ne primjenjuju na istog. Između ostalog, osobe na SOR-u nemaju pravo na plaćeno bolovanje, tj. pravo na naknadu imaju samo za one dane koje su proveli na osposobljavanju. U slučaju ozljede na radu te privremene nesposobnosti za rad također dolazi do gubitka dijela naknade za stručno osposobljavanje. Mlade žene na stručnom osposobljavanju nemaju pravo na porodiljni dopust, kao niti pravo na plaćeno bolovanje u slučaju čuvanja trudnoće. Osim što nemaju zagarantirana radna prava za vrijeme korištenja mjere, osobe na SOR-u po izlasku iz mjere također nemaju ravnopravan tretman. Svaka osoba u RH koja je radila 12 mjeseci i duže te kojoj je istekao ugovor o radu ili je dobila otkaz zbog drugih okolnosti koje nisu prouzrokovane krivnjom radnika ima pravo na mjesečnu naknadu za nezaposlene, 3 mjeseca ili duže, ovisno o dužini radnog staža, međutim osobe na SOR-u nemaju pravo na korištenje iste budući da im se ne priznaje rad u svrhu dobivanja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti.

Slijedeća vrlo bitna manjkavost ove mjere očituje se u visini naknade koju polaznik dobiva od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Iako je postalo uvriježeno reći kako osoba na stručnom osposobljavanju dobiva plaću za svoj rad, tome nažalost nije tako. Točnije rečeno, riječ je o mjesečnoj uplati doprinosa od strane HZZ-a te novčanoj naknadi koja je do siječnja 2015. godine iznosila 1.600 kuna, da bi nakon toga bila uvećana na 2.400 kuna uz dodatak plaćenog putnog troška. Posljednjim promjenama u ožujku 2017. godini naknada koju korisnik mjere prima je povećana te iznosi 2.620,80 kuna mjesečno. Bez obzira na dva povećanja naknade kojima se prividno željelo ublažiti sliku podcjenjivanja obrazovanog kadra koji je trebao izaći na tržište rada, mladi sa postojećom naknadom ne mogu sebi osigurati sredstva za bazične životne troškove i planirati budućnost. Posljedica je da mladi i dalje trebaju financijsku pomoć roditelja, zbog čega je u Hrvatskoj prosječna dob napuštanja roditeljskog doma 31,5 godina, a preko 80 posto mladih živi s roditeljima po čemu smo rekorder u Europskoj uniji. Problem implementacije ovakvih politika je što su indirektno diskriminatorne jer je mjeru teško prihvatiti osobama nižeg socioekonomskog statusa, zbog čega se visokokvalificirane osobe odlučuju na slabije plaćene poslove, ispod svoje razine obrazovanja i van svoje struke kako bi sebi osigurali određena financijska sredstva s kojima će moći uspješnije pokriti životne troškove. U situaciji kada ne uspiju pronaći zaposlenje odnosno ne mogu iz financijskih razloga priuštiti ulazak u mjeru, mladim osobama prijeti opasnost da postanu dugoročno nezaposlene osobe, koje nemaju radno iskustvo u struci, čime će postupno gubiti stečene kompetencije te će na taj način njihovo vrijeme i novac, kao i novac poreznih obveznika investiran u obrazovanje biti neiskorišten.

Posljednjim uvjetno rečeno redefiniranjem mjera aktivne politike zapošljavanja i predstavljanjem novog paketa mjera pod nazivom „Od mjere do karijere“ u ožujku 2017. godine izuzev blagog povećanja novčane naknade, došlo je do još nekoliko važnih promjena unutar same mjere koje imaju negativan predznak. Među ostalim, redefinirana je ciljna skupina te je mjera ponovno namijenjena nezaposlenima mlađima od 30 godina s manje od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovali. Također, novim uvjetima je pridodana i stavka da troškove prijevoza više ne snosi HZZ, već sam poslodavac. Na ovaj način dolazi do diskriminacije pristupa tržištu rada ne samo onih mladih osoba koje dolaze iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa kako je već spomenuto, već i onih one koji žive izvan velikih urbanih sredina, te osoba starijih od 30 godina. S obzirom da se poslodavci koji nude SOR većinom nalaze u urbanim sredinama, iz razloga financijskih ušteda neskloni su angažirati mladu osobu koja živi izvan mjesta rada, dok je u isto vrijeme osobama iznad 30 godina bez radnog iskustva u struci onemogućen pristup tržištu rada, budući da se mladima bez iskustva u struci nude samo oglasi za stručno osposobljavanje. Ovdje je bitno istaknuti kako je riječ o osobama koje su ulagale u svoje obrazovanje ili su se zbog drugih razloga doškolovale ili prekvalificirale, a na ovaj način vjerojatno ostaju trajno uskraćeni za mogućnost rada u zvanju koje su stekli.

Daljnji negativan utjecaj ove mjere na tržište rada očituje se kroz direktan utjecaj na smanjenje početne plaće za mlade radnike. Isto tako, vrlo je važno istaknuti kako se ovom mjerom često zamjenjuju radnici na regularnim radnim mjestima, čime se supstituira pravo zapošljavanje. S obzirom na vrlo niske troškove za poslodavca, SOR uživa iznimnu popularnost među mjerama aktivne politike zapošljavanja, što je rezultiralo ukidanjem gotovo svih natječaja za pripravnike, a zbog čega dolazi do negativnih posljedica na tržištu rada i do potencijalnog produbljivanja socijalnih razlika. Također, nepostojanjem sustava kvalitetne regulacije kontrole oglasa i razloga osposobljavanja često se događa da se SOR koristi za one osobe koje u suštini nije potrebno osposobljavati tj. one koje su tokom školovanja imali praktičan dio nastave i stekle znanja i vještine potrebne za ulazak na tržište rada. Koliko je mjera u suštini uzela maha najbolje govori podatak da se proširila i na ona zanimanja koja su deficitarna i u kojima su visoke plaće, poput onih u IT sektoru.

Osim što je SOR izrazito skupa mjera te će porezne obveznike za 2017. i 2018. godinu prema proračunu koštati 1,3 milijarde kuna, njome se financiraju čak i oni poslodavci koji su izrazito uspješni i koji bi mogli platiti regularnog radnika, poput primjerice banaka. Isto tako, konkretni učinci i svrhovitost same mjere se ne prate. S obzirom na nekonzistentu provedbu unazad zadnjih sedam godina i česte promjene okvira korištenja mjere, nisu stvoreni dovoljno kvalitetni osigurači koji bi sprječili neefikasnost i zlouporabu. Iako je cilj mjere usvajanje relevantnih znanja koja će korisnicima po završetku mjere pomoći u pronalasku kvalitetnog radnog mjesta, zbog nedostatka kvalitetnog sustava kontrole mentorstva i kvalitete učenja ni na koji način se ne prate ishodi osposobljavanja i u kojoj mjeri se zacrtani ciljevi ostvaruju.

Nalazi Vanjske evaluacije mjera aktivne politike zapošljavanja, a koji nisu uzeti u obzir prilikom redefiniranja i izrade novih paketa mjera, govore kako je ova mjera zapravo postala ozbiljna barijera stabilnom zapošljavanju mladih, te uteg ostalim mjerama. Također, prilikom vanjskog evaluiranja ukazano je na niz drugih problema. Među ostalim, vanjske evaluacije zabilježile su kako bi se veliki broj zaposlio i bez korištenja mjere, što je u kontradiktornosti sa izrazito visokim financijskim sredstvima koja se izdvajaju za njeno korištenje te ukazuje na stvarnu neučinkovitost mjere.

Naposljetku, rezultat ove mjere je rušenje cijene rada, stvaranje tržišta jeftine i podcijenjene radne snage, te produbljivanje jaza unutar društva i stvaranje sve veće nestabilnosti. Nepostojanjem kvalitetnog i zdravog tržišta rada koje ne može ponuditi dostojna radna mjesta nema niti preduvjeta demografskog oporavka i razvitka.

Upravo zbog toga potrebno je pristupiti redefiniranju postojećeg paketa mjera aktivne politike zapošljavanja kroz ukidanje neefikasne i skupe mjere SOR-a te u suradnji sa socijalnim partnerima krenuti u smjeru revitalizacije, odnosno reafirmacije modela pripravništva i pronalaženju novih modela koji će za cilj imati podizanje razine zapošljivosti, pružanje mogućnosti kvalitetnog radnog mjesta mladim osobama te pristup tržištu rada svim osobama u nepovoljnom položaju.

Antonio Čoga, mag. pol.

stručni suradnik u Matici hrvatskih sindikata


Tagovi | aktivna politika zapošljavanja | nezaposlenost | stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa